mr. Semir Imamović

Podjela kurbanskog mesa
Islamski pravnici su složni u tome da dio kurbanskog mesa treba ostaviti ukućanima a dio udijeliti kao sadaku siromasima. Osnova u tome su im riječi Allaha, dželle šenuhu: ''... a kada (kurbani) padnu na zemlju, jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi...'' (Prijevod značenja, El-Hadždž: 36.). Razišli su se u tri pitanja: koji je najbolji (najsevapniji) način podjele, da li je obaveza udijeliti siromasima ili je pohvlano, i da li obaveza onome koji kolje kurban nešto od toga ostaviti za jelo.

Što se tiče najboljeg (najsevapnijeg) načina podjele, neki kažu da je kurbansko meso najbolje podijeliti u tri jednaka dijela, jedan dio ostaviti ukućanima, jedan dio dati kao hediju (poklon), a jedan dio udijeliti siromasima. U tome se pozivaju na hadis kojeg je zabilježio Ebu-Musa el-Asfehani u ''El-Vezaifu'', od Ibn-Abbasa: da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na taj način podijelio kurban. Pozivaju se i na predaje od Abdullaha ibn-Omera i Ibn-Mes'uda, u kojima se navodi da su njih dvojica preporučili takvu podjelu kurbanskog mesa. Ovog mišljenja su hanbelije, dio šafijskih učenjaka i Ishak. Neki učenjaci smatraju da je kurbansko meso najsevapnije podijeliti u dva jednaka dijela: dio ukućanima (za jelo), a dio udijeliti siromasima. Dokaz im je citirani ajet. Ovo je mišljenje dijela šafijskih učenjaka, a šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin smatra da je ono najbliže vanjskom značenju spomenutog ajeta. Treće mišljenje je da se što više kurbanskog mesa treba udijeliti siromasima, a to je mišljenje hanefijskih učenjaka. Ovakav zaključak su uzeli iz Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, postupka, on je većinu kurbanskog mesa, od sto deva koliko je zaklao, udijelio kao sadaku. (El-Mugni: 9/355., Fethul-bari: 10/27., Šerhu-sahihi muslim: 13/131., Eš-Šerhul-mumti': 481. – 483.). Ovo mišljenje objedinjuje ajet i hadis: ajet uopćeno preporučuje da se kurbansko meso jede i udjeljuje kao sadaka, a hadis pojašnjava da se većina kurbanskog mesa udjeljuje. Kaže hafiz Ibn-Hadžer: ''Potpunije i sevapnije većinu kurbanskog mesa udijeliti kao sadaku.'' (Fethul-bari: 10/27.).
Većina učenjaka smatra da je lijepo i pohvalno, a ne obavezno, ostaviti dio kurbanskog mesa za jelo, a dio podijeliti siromasima. Neki učenjaci to smatraju vadžibom (obavezom), pozivajući se na ajet koji je došao u imperativnoj formi ''jedite'' i ''nahranite siromaha''. Ispravno je da ova naredba nije stroga nego da podstiče na nešto što je pohvlano i lijepo. Tome ide u prilog Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, naredba ashabima da jedu kurbansko meso, nahrane njime siromahe i da dio pohrane. (Muslim, 1971.). Ta naredba je došla nakon zabrane pohranjivanja i čuvanja kurbanskog mesa, zbog gladnih ljudi koji su došli u Medinu. Ispravno je mišljenje u metodologiji islamskog prava da naredba nakon zabrane daje onaj status (normu) postupku koji je važio prije nje (Šerhu-sahihi-muslim: 13/131., Sahihu fikhi-s-sunne: 2/378.).
Dakle, nema nekog strogog pravila u dijeljenju kurbanskog mesa, i nema ograničenja na određenu kategoriju (komšije, rodnibu i sl.). Ajet i hadisi ukazuju na to da je lijepo i pohvalno ostaviti dio mesa ukućanima, a dio udjeliti siromasima.
b) Specijalni namaz za klanje kurbana
Nije zabilježeno u Sunnetu Allahovog Poslanika da se prije klanja kurbana treba klanjati neki namaz, izuzev bajram-namaza. Pravilo je u obredoslovlju (ibadetu) da je zabranjeno činiti u svojstvu ibadeta ili nečega što Allahu približava, ono što nije potvrđeno kur'anskim ajetom, ili vjerodostojnim hadisom kao ibadet. To pravilo je uzeto iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što ja nisam činio (preporučio), to mu se neće prihvatiti'' (Buharija, 2550., Muslim, 1718.). Čudno je to da je naš narod uporan i ustrajan u ''ibadetima'', koji nemaju podlogu u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a u isto vrijeme većina njih ostavlja i zanemaruje farz-namaz, koji je stub vjere, kako je to pojasnio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.