 |
Mr. hfz. Halil Mehtić
(Komentar 43. ajeta sure Ibrahim)
Devedesetih godina pro?log stoljeća na?a domovina
bila je popri?te borbi za odbranu na?ih duhovnih i materijalnih vrijednosti. U
toj beskompromisnoj borbi agresori su, u ime svojih duhovnih vrijednosti,
počinili stravične zločine o kojima evropska i svjetska javnost i dan-danas
iznosi svoj sud. Paradigma bo?njačog stradanja u posljednjem ratu, bez sumnje,
je stradanje Bo?njaka u Srebrenici, čiji broj se jo? utvrđuje, a koji prema zvaničnim
podacima, prema?uje osam hiljada. Budući da se 15. jula ove godine navr?ava
deset godina od tog stravičnog zločina, tim povodom osvrnut ćemo se na problem
nasilja u svjetlu kur'ansko-hadiskih tekstova koji su muslimanima uputstvo da ne čine nasilje, niti da dozvole da im
nasilje učini bude učinjeno...
Allah Uzvi?eni u Kur'anu časnom je
kazao:
A ti nikako ne misli da Allah ne
motri na ono ?to rade zulumćari! On im samo pu?ta do Dana kada će im oči ostati
otvorene! (Ibrahim, 43.)
U navedenom ajetu Uzvi?eni se
obraća svome poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., da nikako ne misli da – ako je
odgodio kaznu zulumćarima – da On ne motri na njih, da ne vodi brigu o njima i
da ih zbog onoga ?to rade neće kazniti. Kao i u svakom grijehu Allah, d?.?.,
saburi i čeka ne bi li njegovi robovi ostavili grije?enje, ali kada njihovo
grije?enje i obijest prevr?e mjeru, onda ih On ?estoko ka?njava. U konkretnom
slučaju On im samo pu?ta do Dana kada će im oči ostati otvorene, to jest
ukočene i razrogačene zbog onoga ?to ih je zadesilo.
Za?to je čovjek sklon nasilju?
Nasilje je prateća pojava u dru?tvu
od samog nastanka ljudske zajednice. Za?to je «čovjek čovjeku vuk», kako ka?e
latinska poslovica? Za?to je čovjek sklon nasilju, prolijevanju krvi i drugim
oblicima smutnje na Zemlji? Za?to su jači nezasiti u prisvajanju prava
slabijih? Mo?da odgovore na ta i mnoga druga pitanja treba tra?iti u samoj
prirodi čovjeka koja se najzornije pokazuje na primjeru na?eg praoca, kao
predstavnika i začetnika ljudske vrste!? Ademovo, a.s., posezanje za
zabranjenom voćkom otkriva skolnost ljudske prirode ka činjenju grijeha i njenu
nesposobnost da se između ?ivota u izobilju (D?ennetu) i boravka na Zemlji, ona,
po nagovoru ?ejtana, ipak, opredijeli za ?ivot satkan od varljivog u?ivanja,
problema i neizvjesnosti. To potvrđuje
ljudsku narav koju Uzvi?eni defini?e ajetom: ...Čovjek je, uistinu, nasilan
i nezahvalan. (Ibrahim, 34.) Zahvaljujući tome Adem, a.s., sa svojom
suprugom izgnan je iz vi?eg i udobnijeg ?ivota u ni?i, pun neugodnosti i nedaća.
Jedna od tih nedaća je i obećanje njihovog Stvoritelja da će jedni drugima biti
suprotstavljeni neprijatelji, kao ?to se u Kur'anu ka?e: Rekosmo Mi – «jedni
drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do određenog roka
?ivjeti!» (El-Bekare, 36.)
Riječi Gospodara na?eg, obistinjuju
se od stvaranja prve ljudske zajednice pa sve do danas. One će se obistinjavati
dok god ljudski rod egzistira na Zemlji kao na?em boravi?tu. To međusobno
neprijateljstvo manifestira se svakodnevno, kako među pojedincima tako i među
grupama i cijelim narodima i dr?avama. Jači demonstrira svoju silu i to se očituje
na svakom koraku i, historijski gledano, sila je glavno sredstvo dominacije nad
drugima i uzurpiranje prava drugih. Na tom putu sukobljenih interesa ljudi čine
nepravdu orgomnih razmjera i bespo?tedno prolijevaju krv.
Materijalna moć i superiornost nad
drugima oduvijek su bili izazov i isku?enje za moćnike. Uzvi?eni veli: Uistinu,
čovjek se uzobijesti, čim se neovisnim osjeti. (El-Alek, 6, 7.) S islamskog
aspekta posmatrano, čovjek, kao zastupnik (halifa) Allaha, d?.?., na Zemlji,
ima zadaću da uspostavlja red i uklapa se u harmoniju sveopćih bo?anskih
zakona, a ne da doprinosi smutnji i neredu i tako naru?ava sklad i
savr?enstvo Njegovog stvaranja.
Allah ne voli zulumćare
Iako je čovjek sklon nasilnom
pona?anju, ipak, i najveći zulumćari vole kada se blago postupa prema njima.
Grubost, aroganciju i teror svako prezire. Nasilje ili zulm je infinitiv arapskog glagola zaleme, jazlimu, ?to u
na?em jeziku znači: nanijeti nepravdu,
pogrije?iti prema nekome, (u)činiti nasilje, tlačiti, zlostavljati,
ugnjetavati, tiranizirati, zloupotrebljavati...[1]
U Kur'ani kerimu, Uzvi?eni, subhanehu ve teala, u raznim imenskim i
glagolskim oblicima i u različitim kontekstima, spominje tu riječ na 190
mjesta.[2]
Brojem ajeta u kojima se spominje nasilje Svemogući ?eli da uka?e na pogubnost te
pojave među njegovim stvorenjima. Svoj odnos prema njima Uzvi?eni ističe u
brojnim ajetima. Evo samo nekoliko primjera:
-
Zulumćare Allah ne voli: Allah ne voli nasilnike.
(Ali 'Imran, 67.)
-
On ih zbog njihovog nasilja ostavlja u zabludi: Allah
silnicima neće ukazati na pravi put. (El-Bekare 258.)
-
On, subhanehu ve teala, ostavlja ih bez za?tite i
pomoći: A silnicima neće niko pomoći. (El-Maide, 72.)
-
Uzvi?eni
garantuje da oni neće uspjeti: Nepravedni zaista neće uspjeti! (El-En'am,
21.)
-
Na silnicima je Njegovo proklestvo: Neka Allahovo prokletstvo ostane na one koji
zulum čine. (El-E'araf, 44.)
-
I zbog svega nabrojanog: Daleko nek je narod
nevjernički. (Hud, 44.)
Du?nost je suprotstavljati se
nasilju
Vjernicima je imperativ da se
distanciraju od nevjernika, ?tavi?e vjernici u Allaha, d?.?., moraju se
energično spuprotstaviti svim oblicima zla; u protivnom zlo će napadati njih.
Uzvi?eni u Svojoj Knjizi o tome ka?e: I ne dr?i stranu onih koji nepravedno
postupaju, pa da vas vatra pr?i; vi nemate drugih za?titnika osim Allaha,
inače, nema vam pomoći! (Hud, 113.)
Kada je riječ o borbi protiv zulumćara,
Uzvi?eni gospodar ka?e: A za?to se vi ne biste borili na Allahovom putu za
potlačene, za mu?karce i ?ene i djecu, koji uzvikuju: «Gospodaru na?, izbavi
nas iz ovoga grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi za?titnika i
Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!» Vjernici se bore na Allahovom putu, a
nevjernici na ?ejtanovom. Zato se borite protiv ?ejtanovih ?tićenika, jer je
?ejtanovo lukavstvo zaista slabo. ( En-Nisa'. 75, 76.)
Uzvi?eni Allah, zabranio je svaku
vrstu nasilja, ?to se razumije iz brojnih kur'anskih ajeta. Ta zabrana na
posebno slikovit način razumije se iz hadisi-kudsije, kada Svevi?nji ka?e: «O robovi
moji! Ja sam nasilje zabranio sebi, pa ga i vama zabranjujem!»[3]
Allah, d?.?., ka?njava silnike
jo? na ovom svijetu
U oblike nasilja ubraja se: nasilno
i bespravno prisvajanje tuđe imovine, udaranje, zlostavljanje i psihičko
maltretiranje ljudi, psovanje i vrijeđanje njihovih svetinja i dragih osoba,
arogantno pona?anje naspram potčinjenih i drugi oblici nasilnog pona?anja. Za svjesno
nano?enje nepravde ljudima Allah, d?.?., odredio je slinicima kaznu jo? na ovom
svijetu. U Kur'anu se ka?e: A odgovaraće oni koji ljude tlače i bez ikakva
osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna kazna. (E?-?ura, 42.)
Ebu Musa, radijallahu anhu, prenosi
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Allah odgađa kaznu nasilniku, ali kad
mu kazna dođe, onda prema njemu nema
milosti, zatim je proučio ajet: Eto tako Gospodar tvoj ka?njava kad
ka?njava sela i gradove koji su nasilje učinili. Ka?njavanje Njegovo je zaista
bolno i stra?no.(Hud, 102.)
I u narednom hadisu koji prenosi
D?abir, radijallahu anhu, Resulullah vrlo sugestivno djeluje na muminsku
distanciranost od zuluma kada ka?e: «Bojte se nasilja, jer je nasilje tama i
nedaća Sudnjeg dana. Čuvajte se ?krtosti i pohlepe, jer su ?krtost i pohlepa, upropastile
narode prije vas, one su ih natjerale na međusobno krvoproliće i da halalom
proglase i prakticiraju ono ?to im je bilo haram.»[4]
Stoga Uzvi?eni toleri?e
nevjerovanje (kufr), a ne toleri?e
nasilje (zulm). Ibn Tejmijje,
rahimehullah, rekao je: «Zaista je kraj svakog nasilja mučan i te?ak, a kraj
pravednosti je plemenit i ugodan.» Njemu se takođe pripisuje izreka: «Allah
poma?e pravednu vlast u dr?avi, makar bila i kjafirska, a ne podr?ava i ne
poma?e tiransku vlast, makar bila muminska.»[5]
Stanje silnika na Sudnjem danu
Brojni su ajeti koji govore o
svekolikom stradanju silnika, posebice na ahiretu. Uzvi?eni veli: A
nevjernici će u patnji d?ehennemskoj vječno ostati. Ona im se neće ubla?iti i
nikakve nade u spas neće imati. Nismo im Mi nepravedni bili, oni su sami sebi
nepravdu nanijeli. Oni će dozivati: «O Malik![6]
Neka Gospodar tvoj učini da umremo!» - a On će reći: Vi ćete tu vječno ostati!»
(Ez-Zuhruf, 74-77.)
U vezi sa stanjem silnika na
Sudnjem danu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik,
s.a.v.s., rekao: «Znate li ko je muflis (onaj koji je ostao bez igdje ičega)?
Ashabi reko?e: - Muflis je onaj koji nema ni imetka ni novca. Poslanik,
s.a.v.s., reče: - Muflis iz moga ummeta je onaj koji na Sudnji dan dođe sa
svojim namazom, postom i zekatom, ali dođe i sa djelima u kojima je nekoga
psovao, od nekoga otimao, nečiju čast kaljao, nekoga udarao, a nekog ranio ili
ubio. Od njegovih dobrih djela svakom o?tećenom bit će dato, a kada se njegova
dobra djela iscrpe, prije nego ?to ?teta bude podmirena, onda će se uzeti od
njihovih lo?ih djela pa će se natovariti na njega, a potom će biti bačen u
d?ehennemsku vatru.»[7]
Ebu Umame Ijas bin Sa'lebe el-Harisi,
radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: «Ko uzurpira pravo
jednog muslimana svojom krivom zakletvom, Allah mu je odredio D?ehennem, a
zabranio D?ennet. Neko priupita: - Čak ako to bude i ne?to beznačajno, Allahov
Poslaniče? – Makar to bila i grančica od misvaka (drveta), odgovori on.»[8]
Između silnika prvi će D?ehennema dopasti
mučitelji, kako se navodi u Vjerovjesnikovom, s.a.v.s. hadisu. «Prvi koji će na
Sudnjem danu ući u d?ehennemsku vatru sa svojim bičevima, jesu ljudi koji su
druge bičevali pred zulumćarima.» A od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi
se da je rekao: «Egzekutori i policija će na Sudnjem danu biti d?ehennemski psi,
jer su oni bili potpora zulumćarima.»[9]
Od Hi?ama bin Hakima bin Hizama,
radijallahu anhu, navodi se da je jednom, putujući kroz ?am, vidio grupu ljudi
koji su bili izlo?eni jakom suncu a na glave im je prolijevan zejtin. Upitao
je: «?ta je ovo?» Rečeno mu je: «Ka?njavaju ih zbog poreza.» On je dodao: «Ja
sam čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao: - Zaista će Allah
ka?njavati mučitelje onako kako su oni mučili ljude na dunjaluku.»[10]
Srebrenica kao opomena
Navedeni ajeti i riječi Allahova
Posalanika, s.a.v.s., na vrlo ilustrativan način obja?njavaju ?tetnost zuluma kao
neizbje?ne pojave u svim dru?tvima, bez obzira na vjeru, rasu ili naciju. Za
muslimana je va?no da nikad i ni prema kome ne smije iskazivati znake nasilja i
nepravde, a tako se mora boriti svim sredstvima i ne smije dozvoliti da on bude
obespravljen ili potlačen. Na?alost milioni muslimana diljem svijeta
pre?ivljavaju najgore oblike nasilja, ?to nedvojbeno govori o njihovoj
razjedinjenosti, inferiornosti i nemoći. Stiče se dojam da sljedbenici islama u
ovom historijskom trenutku nisu u stanju za?tititi svoje teritorije, prirodna
bogatstva i svoju čast. Neokolonijalisti ponovo sistematski osvajaju njihove
zemlje, eksploati?u prirodne resurse i porobljavaju njihove narode. Tačno pet
stotina godina od pada posljednje pokrajine u ?paniji i zatiranja posljednjih
tragova islama, 1992. godine započet je rat u Bosni i Hercegovini. To je rat u
kojem je Bo?njacima muslimanima bio isplaniran nestanak ili konačno iseljenje s
prostora na kojima vi?e od pet stoljeća ?ive kao autohton narod. Budući da se
unazad nekoliko stoljeća tretiraju «kao strano tijelo na tlu Evrope», vjerska
netrpeljivost prema njima u ovom ratu posebno je do?la do izra?aja.
Neprijateljski topovi prvo su napali d?amije i druge vjerske objekte, a
ideolozi genocidne politike izvr?ilaca agresije na BiH svoja zlodjela i
krvoproliće pravdali su «odbranom Evrope od nadirućeg islama.» Primanjem
Republike Bosne i Hercegovine u ravnopravno članstvo u Ujedinjenim nacijama
bilo je dodatna garancija i za?tita njenom suverenitetu. Međutim, latentno
podr?avanje agresije na BiH, ?to su činili evropski i svjetski politički centri,
odnosno indolentan odnos naspram stradanja Bo?njaka, sve to i?lo je u prilog
tvrdnjama nekih na?ih vidovitih intelektualaca koji su govorili da je navedeno
priznanje bilo u funkciji zavaravanja, kako se ne bismo dosjetili ?ta nam se
sprema. U funkciji na?eg stradanja bila je i Rezolucija Vjeća sigurnosti pri UN-u,
o embargu na naoru?anje. Rezolucija je ugro?avala samo Bo?njake, jer su druga
dva naroda već bili naoru?ani za rat protiv Bo?njaka i diobu BiH. Kada su tri
četvrtine teritorije na?e domovine već bile okupirane, snage UN-a se značajnije
javljaju u ulozi miritelja. Progla?avaju se za?tićene zone čiju sigurnost garantiraju
trupe UN-a. Jedna od tih za?tićenih zona bila je i Srebrenica, čiji su branioci
prethodno morali predati naoru?anje da bi Srebrenica dobila status zastićene
zone. Stanje demilitarizacije među Bo?njacima srpska vojska je u pogodnom času
iskoristila i napala «za?tićenu zonu»
Srebrenica. Holandski bataljon iz sastava trupa UN-a, jednostavno je bio neprimijećen.
?tavi?e postoje podaci o nihovoj obavje?tajnoj saradnji sa srpskom stranom.
Uslijedilo je stradanje i teror
neviđenih razmjera. Iznenađeni, dezorganizirani i obezglavljeni Bo?njaci
selektirani su po starosnoj dobi i likvidirani, a oni koji su odbili predaju i
uspjeli umaći, tjerani su po okolnim ?umama kao zvijeri. Samo za nekoliko dana ubijeno je preko osam
hiljada Bo?njaka, uglavnom u mu?evnoj dobi. Sila i teror bili su glavni oblici
komuniciranja. Narod toga kraja ostao je bez igdje ičega. Većina mu?karaca
poubijana, imanja opljačkana i popaljena a narod protjeran, konačni je rezultat
du?manskog zuluma. Pre?ivjeli su razasuti po Bosni i diljem Evrope i svijeta. I
pored deklarativnih izjava da je okončanjem Drugog svjetskog rata zadat
odlučujući udarac zlu zvanom fa?izam, masakr nad Srebreničanima opomena je nama
i cijelom Svijetu da se fa?izam, ipak, dobrano njeguje i provodi u srcu Evrope
gdje je i nastao. Izjava srpskog kolovođe zla, Mladića, nakon zauzimanja
Srebrenice, da je time okončana borba Srba protiv dahija, kao i tolerantan
odnos međunarodne zajednice, uvjeravaju nas u istinitost riječi Uzvi?enog:
vel-kafirune humuz-zalimun - A nevjernici su zaista zulumćari. (El-Bekare,
254.)
Poslanik islama nazvao ih je El-kufru
milletun vahide – Kafiri svih vrsta su jedne (vjere) .
Nakon toliko čestih i gorkih
iskustava kroz povijest, oprez i nepovjerenje prema okru?enju moraju biti na?e glavne
odlike. Kur'anska uputstva moraju biti na? duhovni korektiv i vodič kako bismo
bolje razumjelu na?u stvarnost i ljudsku narav. Samo tako nećemo ponovo
ispoljavati na?u naivnost i upadati u gre?ke koje nas ko?taju - mo?da i na?eg
opstanka na ovim prostorima. Imamo li na umu da među na?im susjedima nisu
nestali razlozi zbog kojih su započeli posljednji rat, to nas dodatno obavezuje
na oprez. Da se vi?e ne bi ponavljali: Vi?egrad, Foča, Bijeljina, Kozarac,
Prijedor, Srebrenica i druga mjesta i gradovi na?e domovine, uzmimo k znanju i
srcu riječi Uzvi?enog Koji je rekao: O vjernici, za prisne prijatelje
uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast ?ele: jedva čekaju da muka
dopadnete, mr?nja izbija iz njihovih usta, a jo? je gore ono ?to kriju njihova
prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. (Ali-'Imran, 118.)
|
 |