 |
U pažnji i izdržavanju ne pravi razliku između sinova i kćeri!
Pojedini
ljudi osjećaju tjeskobu zbog kćerki i željeli bi da im Allah daje samo
dječake. Oni doista ne znaju kakvu je veliku nagradu Allah priredio
roditelju kojem On podari kćerke, pa on bude strpljiv s njima, lijepo
ih odgaja i posveti im maksimalnu pažnju. Kada bi samo oni znali za ovu
nagradu koja očekuje oca kćerki koji je dobročinitelj, koji ih izdržava
i koji je milostiv prema njima, pozavidjeli bi mu i isto to poželjeli
za sebe.
Roditelj musliman
Mensur Valjevac
RODITELJ MUSLIMAN (III)
U pažnji i izdržavanju ne pravi razliku između sinova i kćeri!
Pojedini
ljudi osjećaju tjeskobu zbog kćerki i željeli bi da im Allah daje samo
dječake. Oni doista ne znaju kakvu je veliku nagradu Allah priredio
roditelju kojem On podari kćerke, pa on bude strpljiv s njima, lijepo
ih odgaja i posveti im maksimalnu pažnju. Kada bi samo oni znali za ovu
nagradu koja očekuje oca kćerki koji je dobročinitelj, koji ih izdržava
i koji je milostiv prema njima, pozavidjeli bi mu i isto to poželjeli
za sebe.
Poslanik, sallallahu alejhi
ve selleme, kaže: “Ko bude imao troje ženske djece pa bude strpljiv s
njima, hrani ih i izdržava iz svoga imetka, one će mu biti zastorom od
Vatre džehennemske na Sudnjem danu.”
U drugoj predaji se kaže:
“Ko imadne troje ženske djece pa ih zaštiti i zbrine te bude milostiv i
blag prema njima, on će, sigurno, u Džennet.” Neko je upitao: “A dvije,
Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “I dvije.”
U trećoj predaji koja je još upečatljivija Muhammed, alejhis-selam, kaže:
“Ko imadne tri kćerke, pa bude strpljiv u teškoćama njihova
izdržavanja, zatim strpljiv u tegobama njihovim i radostima (kroz koje
budu prolazile), Allah će ga uvesti u Džennet zbog te njegove milosti
prema njima.” Neko je upitao: “A (ko imadne) dvije, Allahov Poslaniče?”
Odgovorio je: “I dvije.” Ponovo je neko upitao: “A (ko imadne) jednu,
Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “I jednu.”
Pa koji otac može da uzdiše zbog odgoja kćerki i njihova izdržavanja
nakon što čuje koliku nagradu i obilje mu je obećao Allah, dželle
šanuhu?!
Islam, stoga što je vjera života koja se bavi realnošću ljudi i
rješavanju njihovih problema u svakom vremenu i na svakom prostoru,
uzima u obzir da se može desiti da kćerka bude puštena od strane muža i
vraćena kući svoga oca, a i otac da bude u poteškoćama, oskudici i
stisci zbog malih prihoda ili zbog brojnosti djece. Islam mu nudi
ljekoviti mehlem za rane njegove napaćene i iznurene duše rastjerujući
brigu, napor i muku koja ju je obuzela tko što, eksplicite, iznosi da
je izdržavanje ovoga oca s brojnom porodicom svoje vraćene kćerke jedna
od najvećih milostinja (sadaka) i najboljih načina približavanja Allahu Uzvišenom.
Plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je Suraki ibn
Džu'šemu: „Zar da ti ne ukažem na najveću sadaku ili jednu od najvećih
sadaka?“ Odgovorio je: „Svakako, Allahov Poslaniče.“ Rekao mu je: „To
je tvoja kćerka koja ti je vraćena, a nema drugog izdržavatelja osim
tebe.“
Gdje je ovo veliko pojilište osjećajnosti koje uživaju djeca u svijetu
islama u odnosu na grubost materijalističkog života koji preživljavaju
djeca na Zapadu gdje dijete, bilo muško ili žensko, teško da napuni
osamnaest godina kada izlazi iz toplog gnijezda svojih roditelja da bi
se uhvatilo u koštac sa surovim materijalističkim životom i suočilo sa
orkanskim udarima u pokušaju privređivanja i zarade, a njegovo stablo
još nije ojačalo niti se toliko napojilo sa izvora porodične nježnosti
da bi mu se ugasila žeđ?!
Velika je razlika između Allahovog zakona koji je došao da usreći
čovjeka i manjkavih ljudskih zakona s kojima je čovjek nesretan.
Ne treba se čuditi da na Zapadu nalazimo, kao posljedicu tih
materijalističkih zakona, vojske raspuštenih i izgubljenih mladića i
skupine posrnulih majki koje su zapravo neudate, razočarane i
upropaštene djevojke. Kako vrijeme odmiče, broj ovih i ovakvih je u
stalnom porastu.
Neprekidno drži otvorene oči nad svim što ima utjecaj na njihovo formiranje i usmjeravanje
Svjestan
roditelj musliman neprekidno drži otvorene oči nad svojom djecom. Zna
šta oni čitaju, šta oni pišu. Poznati su mu hobiji koje su oni sebi
izabrali ili ih je on neopaženo njima usmjerio i na njih potaknuo. On
poznaje njihove prijatelje sa kojima se druže i najviše vremena
provode. On poznaje i mjesta na koja odlaze njegova djeca u slobodnom
vremenu. Njemu je sve ovo poznato zbog njegovog nadzora nad njima čega
oni nisu ni svjesni. Ako ustanovi kod njih neko odstupanje u čitanju
knjiga, ili u hobiju, ili u vezivanju za lošeg druga, ili odlasku na
sumnjiva mjesta, ili upražnjavaju nekih štetnih navika kao što je
pušenje, ili posvećivanju pokuđenim ili zabranjenim igrama koje ubijaju
vrijeme, upropašćavaju potencijale i navikavaju dijete na dokolicu,
zabavu i glupost – ako bilo šta od toga primijeti kod svoje djece,
vratit će ih na drum (džada) blago, mudro i odlučno i usmjeriti onome što je ispravno koristeći taktiku, ubjeđivanje i ozbiljnost.
To je zbog toga što svako novorođenče dolazi čisto, pa ga njegovi
roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom kako je
navedeno u vjerodostojnom hadisu koji je zabilježio Buharija.
Iz ovoga se može vidjeti kolika je odgovornost roditelja u zaštiti
dječijeg intelekta, formiranju njegove ličnosti i odgoju njegove duše,
strogo vodeći računa o maločas spomenutim djelotvornim odgojnim
faktorima.
Knjiga na koju prionu djeca treba da otvara njihove intelektualne
vidike, oformljuje njhove duše na najplemenitijim osobenostima i
njihovim ličnostima da najljepše primjere. A ne da bude mučki ubojica
njihovog intelekta, upropašćivač njihove prirođene čistote i gasitelj
buktinja dobra u njihovim dušama.
Hobiji treba da potiču na dobro u njihovim dušama, nikako zlo, paleći
iskre ispravnosti u njihovim srcima, nikako iskre pokvarenosti, tako da
ih odgoje sa zdravim sklonostima, nikako bolesnim.
Drug treba da bude voditelj prema Džennetu, nikako prema Vatri,
usmjeritelj istini, nikako nevaljaštini i uputitelj prema ispravnosti,
težnji za progresom, uspješnosti i dobročinstvu nikako prema
pokvarenosti, stagnaciji, neuspješnosti i neposlušnosti. Koliko je
drugova odvuklo svoje prijatelje na klizišta i ponore zla, u bezdane
prezrenosti – dok njihovi roditelji nisu vodili računa o njima. Kako je
samo mudro spjevao Adijj ibn Zejd el-Ibadi stihove o drugu i prijatelju:
Ako boraviš među ljudima
budi sa najboljim među njima.
Ne druži se sa propalicama
pa da i ti propadneš sa njima.
Za čovjeka ne pitaj
već za njegova druga pitaj.
Svaki drug se povodi
za onim s kime vrijeme provodi.
Dakle,
svjestan roditelj musliman lično, u odgoju svoje djece, pazi na knjigu,
časopis, druga, hobi, školu, profesore, sekciju, klubove, sredstva
informisanja i sve ono što utiče na formiranje ličnosti djece, razvoj
njihovog intelekta, duše i razuma i, u slučaju potrebe, interveniše
negacijom ili afirmacijom kako ne bi posrnuo odgojni proces njegove
djece, ili bio izložen preprekama, slabostima ili nekim deformacijama.
Na osnovu ovoga možemo protumačiti uspjeh nekih porodica u odgajanju
njihove djece i neuspjeh drugih. Prvi osjećaju odgovornost spram svoje
djece i stavljaju na prioritetno mjesto brigu o njima pa od njih bude
dobro i za njih i za zajednicu i za sve ljude. Drugi ne osjećaju ovu
odgovornost i zapostave ih pa od njih budu neprekidno zlo, i za njih i
za zajednicu i za sve ljude, i belaj koji trpe na ovom svijetu i
poslije smrti. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: „O vjernici, i među
supružnicima vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se
pričuvajte!“
Djeca ne bi bila neprijatelj svojim roditeljima da su oni bili
ustrajni, uporni, da su spoznali svoju odgovornost spram svoje djece i
da su istinski prihvatili njezine posljedice.
Preveo i priredio: Mensur Valjevac
|
 |
